Reforme koje bi išle prema smanjenju poreza najbogatijima donijet će veće nejednakosti i neće stimulirati gospodarski rast, tvrde autori studije dvaju britanskih sveučilišta LSE i King's College London.
Vlade koje istražuju na koji način popraviti javne financije nakon krize covida-19 ne bi se trebale zabrinjavati posljedicama povećanja poreza najbogatijima, ističu autori u priopćenju.
Klasične reforme u programima konzervativnih ili vlada desnice temelje se na neoliberalnim teorijama da će pomaganje bogatima potaknuti ih da više rade, troše i ulažu što će posljedično donijeti pozitivan razvoj za sve slojeve gospodarstva ("trickle down economics"), prenosi N1.
Studija pod naslovom "Ekonomske posljedice glavnih smanjenja poreza najbogatijima" koju potpisuju znanstvenici David Hope i Julian Limberg, pokazuje da su se porezi najbogatijima smanjivali u vodećim gospodarstvima svijeta u zadnjih 50 godina, napose osamdesetih godina.
Autori su se koristili podacima pet zadnjih desetljeća iz 18 članica Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), koja okuplja najrazvijenije države.
Najveći učinak smanjenja poreza najbogatijima leži u tome da prosječno svaka reforma donosi 0,8 posto nacionalnog prihoda za 1 posto najbogatijih, no ekonomska performansa države u kojoj je obavljeno mjerenje na temelju stope nezaposlenosti ili BDP-a po stanovniku nije se znatno promijenilo.
"Rezultati naše studije važni su za sadašnje rasprave o gospodarskim posljedicama oporezivanja najbogatijih", kažu autori.
"Argumenti u prilog održavanja niskih poreznih stopa za najbogatije slabašni su i ne drže vodu“, ističu autori.
Izvor: N1
